Kao što je vidljivo i iz iskustava društveno odgovornog poslovanja, integracija društvenih i ekoloških ciljeva u poduzetnički model određene tvrtke te osiguravanje da isti stvaraju temelj svih poslovnih odnosa kroz cjelokupni lanac opskrbe čini se kao ključan faktor uspjeha poduzetništva s ciljem i predanošću društvenom i ekološkom utjecaju. Takvi poslovni poduhvati pokazali su da je integraciju moguće primijeniti na višim razinama te kombinirati tradicionalne poslovne prakse sa zagovaračkim djelovanjem, što samo po sebi kreira novu društvenu vrijednost i omogućava replikaciju i umnožavanje ekoloških inovacija. Iako rade u okviru kapitalističkih društvenih odnosa, mnogi ovakvi poduhvati stavljaju suradnju na prvo mjesto, iznad prvenstveno tržišnog nadmetanja, te odbijaju sužene okvire temeljene na modelu tržišta, poput intelektualnog vlasništva, patenata, i sl. Istovremeno, kao što je vidljivo iz koncepta društveno odgovornog poslovanja, neke firme samo načelno imaju društvene i ekološke ciljeve te prakticiraju ono što se u području ekologije generalno naziva greenwashing (doslovno, oprano zelenom bojom), gdje se odgovornost za prirodu svodi više na marketing i odnose s javnošću nego na stvarnu praksu.
Iz ovog razloga, stvaranje standarada, definicija, i, iznad svega, mjerila društvenih i ekoloških utjecaja, koja se mogu s vremenom razvijati, postaje sve veći prioritet. Iako je potreba za brzim postavljanjem ovih indikatora i mjerenje apsolutno svih aspekata impulzivan potez generalno povezan s neoliberalnim konceptom novog javnog upravljanja (eng. new public management), isto kao što je rangiranje članaka u akademskim časopisima postavljeno kao mjerilo rada znanstvenog kadra u akademskim institucijama, važno je da se osigura stvarno, a ne samo retoričko, usvajanje ciljeva društvenog utjecaja. Definiranje ovakvih indikatora može pomoći tvrtkama u postavljanju ciljeva za svoje društvene i ekološke obaveze kroz utjecaj na zajednice: utjecaj na kupce i korisnike usluga, utjecaj kroz lanac opskrbe, standarde radnika te utjecaj na okoliš, uključujući razinu potrošene energije, vode i gospodarenje otpadom.
Iako nisu savršeni, Ciljevi održivog razvoja Ujedinjenih naroda (UN SDGs, https://sdgs.un.org/goals), koji su koncipirani kao globalni ciljevi za sve države, koje je potrebno postići do 2030. godine, nude koristan okvir za mjerenje društvenog i ekološkog utjecaja. Ovih 17 ciljeva uključuje iskorjenjivanje siromaštva i gladi, poboljšanje zdravstva i blagostanja, promoviranje rodne jednakosti, osiguravanje dostojanstvenog rada, pristup čistoj vodi i sanitaciji, postupanja vezana uz klimu, osiguravanje dostupne čiste energije te poticanje odgovorne potrošnje i proizvodnje. Integriranje Ciljeva održivog razvoja u ciljeve tvrtki stvara vidljivu vezu između definiranih ciljeva tvrtki i širih društvenih i ekoloških utjecaja.
U zadnjih nekoliko godina, ulaganje s ciljem društvenog utjecaja postaje sve važnije u Europskoj uniji kao ključan dio fokusa Europske unije na socijalnu uključenost, socijalnu koheziju i socijalnu inovaciju. Socijalna poduzeća u nekim državama igraju veću ulogu nego u drugima, a u mnogim državama je eko sustav, uključujući pravni i regulatorni okvir, nedovoljno razvijen. Usmjeravanje financijskih potpora socijalnim poduzećima u pravo vrijeme smatra se najvećim faktorom podržavanja i poticanja socijalne ekonomije. U ranoj fazi ulaganja s društvenim utjecajem, EU je prepoznala da rizici institucionalnim i individualnim ulagačima mogu biti prepreka za ulazak te su iz tog razloga stvoreni fondovi kako bi se ovaj rizik djelomično neutralizirao, uključujući novi Europski fond za društvene inovacije i utjecaje (ESIIF https://esiif.de/en/) koji putem Europskog investicijskog fonda (EIF https://www.eif.org/) nudi garanciju u slučaju gubitaka.
Cijeli osvrt možete pročitati OVDJE.
